Mit o univerzalnom građaninu ili kako liberalizam proždire demokraciju
##doi.readerDisplayName##:
https://doi.org/10.53028/1986-6127.2026.17.1.97Ključne riječi:
univerzalni građanin, demokracija, liberalizam, slobodaSažetak
Ovaj rad analizira temeljnu napetost između liberalnog univerzalizma i demokratske supstancije kroz prizmu političke teorije Carla Schmitta. Polazeći od Schmittove teze da izjednačavanje svih ljudi kao ljudi negira samu bit demokracije, tekst dekonstruira suvremeni građanski model ne kao prostor slobode, već kao svjesni projekt depolitizacije i razvlašćivanja naroda. Rad propituje Schmittovu tezu da liberalni humanizam, negirajući nacionalni identitet, zapravo razara demokraciju. Autor tvrdi da se pod maskom univerzalnih prava provodi ideološka pacifikacija naroda kako bi se njime lakše upravljalo. Takav model ne donosi mir, već uspostavlja moralni totalitarizam, pretvarajući političke protivnike u neprijatelje čovječanstva. Nacionalna homogenost afirmira se kao nužan štit demokracije protiv brisanja prava zajednice na vlastitu sudbinu.

