Evidentiranje i izvještavanje o rješavanju upravnih stvari u upravnom postupku – bazične pretpostavke za ocjenu stanja i unapređenje upravnog odlučivanja

Sažetak

Evidentiranje postupanja i izvještavanje o rješavanju upravnih stvari predstavljaju važan instrument praćenja efikasnosti, zakonitosti, transparentnosti i odgovornosti organa uprave. U ovom radu analizira se normativni okvir i praksa vođenja evidencija i izrade godišnjih izvještaja o rješavanju upravnih stvari u institucijama Bosne i Hercegovine, sa posebnim osvrtom na period 2019–2024. godine. Na osnovu podataka iz Zbirnih izvještaja o rješavanju upravnih stvari očiti su trendovi rasta broja organa uprave koji dostavljaju godišnje izvještaje, broja upravnih oblasti, broja prvostepenih i drugostepenih postupaka, kao i postupanja u zakonom propisanim rokovima te ishoda upravnog odlučivanja.

Analiza pokazuje da je u posmatranom periodu zabilježen rast broja organa uprave koji su dostavljali godišnje izvještaje, kao i rast broja upravnih oblasti, što ukazuje na postepeno jačanje izvještajne prakse. Isstraživanje ukazuju na relativno visok stepen ažurnosti u rješavanju upravnih predmeta, sa prosječno više od 89% predmeta riješenih u zakonom propisanom roku. Međutim, uočeni su i određeni problemi, posebno u pogledu sumarnih podataka koji ne omogućavaju detaljnu analizu po upravnim oblastima, niti pravovremeno identifikovanje „uskih grla“ u upravnom odlučivanju.

U radu se naglašava potreba unapređenja postojećeg sistema evidentiranja i izvještavanja kroz standardizaciju evidencijskih obrazaca, češće izvještavanje i uvođenje savremenih analitičkih mehanizama. Prelazak sa tradicionalnog, godišnjeg i pretežno papirnog izvještavanja na sistem koji omogućava kontinuirano praćenje i analitičku obradu podataka predstavlja važan preduslov za unapređenje upravnog odlučivanja, jačanje institucionalne odgovornosti i usklađivanje sa standardima evropskog upravnog prostora.