KOMUNIKACIJA I NJENI MODALITETI U UPRAVI

Sažetak

Komunikacija je pokretač civilizacijskih i društvenih procesa. Ona je imanentna ljudskom društvu i predstavlja važan faktor u funkcionisanju svake organizacije, pa tako i uprave. Bez efikasne komunikacije nije moguće ostvariti organizacionu djelotvornost. Sistem komunikacije, bez kojeg uprava ne bi mogla obavljati svoje poslove, podrazumijeva metodički i planski oblikovanu mrežu kretanja informacija. Ta mreža komunikacija povezuje pojedince, radna mjesta, organizacione jedinice, unutar organizacije, ali i njeno okruženje. Između više vrsta i oblika komunikacije u upravi se posebna pažnja posvećuje formalnoj, eksternoj komunikaciji. To je razumljivo jer imidž svake poslovne organizacije, u koje nesporno možemo uvrstiti i upravu, u najvećoj mjeri zavisi od efikasnosti i kvaliteta njene eksterne komunikacije. U radu je razmatrana komunikacija uprave sa strankama u upravnom postupku. Komunikacija u upravnom postupku predstavlja formalan, unaprijed planiran, oficijelan proces prijenosa informacija u govornom i pisanom obliku između organa uprave i stranaka, koji je usklađen sa potrebama upravnog postupka. U upravnom postupku komunikacija se ostvaruje putem: podnošenja podnesaka od strane stranke, pozivanja stranaka i drugih lica, sačinjavanja zapisnika,  razgledanja spisa i obavještavanja stranaka o toku postupka, te dostavljanja pismena stranci. Postojeći modaliteti komunikacije između uprave i građana su pretežno formalni, limitirani i, u značajnoj mjeri, nisu odgovarajući datom društvenom trenutku. stoga je nesporna potreba za unaprijeđenjem i olakšanjem komunikacije između uprave i građana.