Devijacija etike u politici i državi

Sažetak

Veza umnosti i savjesti (moralnosti) porađa najviši stupanj svijesti. Svijest se izražava kao sposobnost planiranja postupaka i predviđanja njihovih posljedica. Zajednički temelj etike i politike u antičkoj Grčkoj je ideja pravednosti kao najviše vrline u djelovanju pojedinaca. Za učešće u politici od građana se očekivalo da budu i moralni i sposobni. Dok etika razmatra činidbe čovjeka kao pojedinca, politika se odnosi na umno djelovanje u političkoj zajednici slobodnih i jednakih građana.Kasnije međusobno udaljavanje etike i politike onemogućilo je da jedinstven cilj djelovanja bude pravednost. Moral je redukovan na unutrašnji glas savjesti, a politika na umijeće. Novovjekovni čovjek traži u spoljašnjosti korist, a u svojoj unutrašnjosti može da traži savjest ili da zaboravlja na nju.Veza etike i politike zaživljava putem koncepta odgovornosti. U novom pristupu javlja se mišljenje da se etika više ne može ograničavati na moralne dužnosti pojedinca. Etika mora biti orijentirana na čovječanstvo u cjelini, budućnost, ali i šire od toga: na prirodu, nerođene itd. Sagledavanjem moralnosti u kontekstu društva, po uzoru na antička vremena, otvara se put za etičko promišljanje politike i države.