Sistem, osnovni principi i donošenje odluka u javnoj upravi Njemačke

Sažetak

Rad pod naslovom ,,Sistem, osnovni principi i donošenje odluka u javnoj upravi Njemačke’’ analizira pozitivnopravno uređenje savezne države sa 16 pokrajina. Uređenje Savezne Republike Njemačke se ne razlikuje značajno od klasične teoretske podjele vlasti u državi. Čak šta više, ona je uspješan model za druge države.

U uvodnom dijelu rada prezentirana je klasična podjela vlasti u Njemačkoj na zakonodavnu, sudsku i izvršnu, sa naglaskom da pravosuđu pripadaju i upravni sudovi koji vrše nezavisnu kontrolu (nadzor) odluka uprave. Analiza sudstva je namjerno izostavljena iz rada.

Govoreći o strukturi Savezne Republike Njemačke, u radu je istaknuto postojanje dvije razine vlasti: nivo vlasti 16 saveznih pokrajina i državni nivo vlasti. U tom smislu razlikuje se:

• nacionalno zakonodavstvo koje donosi Bundestag;
• zakonodavstvo koje donose pokrajinske skupštine (Landtag);
• izvršna savezna vlast koja djeluje putem saveznih agencija (savezna ministarstva, carinska služba) i
• izvršna vlast saveznih pokrajina (pokrajinska ministarstva, vlade okruga, samoupravna tijela lokalne vlasti).

Predstavljajući podjelu vlasti između saveznog i pokrajinskog nivoa, u radu je istaknuto postojanje tri vrste zakona:

• zakoni iz isključive nadležnosti saveznog (državnog) nivoa vlasti (npr. Vojni zakon, Zakon o telekomunikacijama i dr.),
• zakoni iz isključive nadležnosti saveznih pokrajina (zakoni iz oblasti obrazovanja, građenja i dr.) i
• zakoni iz konkukrentne nadležnosti, sa presumpcijom nadležnosti u korist saveznog nivoa.

Podjela nadležnosti izvršne vlasti nije strogo organizirana u smislu da savezni organi izvršavaju savezne propise, a pokrajinski organi pokrajinske propise. Primjenjujući princip decentralizacije, upravni organi njemačkih pokrajina provode propise od saveznog značaja, poput Zakona o strancima i Zakona o korištenju atomske energije, ali je federalna vlast dužna osigurati praćenje provođenja propisa. Samo u izuzetnim slučajevima, u nekim oblastima, federalna vlast provođenje saveznih propisa povjerava isključivo saveznimorganima uprave, poput upravljanja Saveznim oružanim snagama.

U radu se govori i o sukobu javnog i privatnog interesa i zaštiti osnovnih ljudskih prava garantiranih Ustavom. U određenim situacijama zaštita osnovnih ljudskih prava može ograničiti ili ukinuti određene odluke i aktivnosti organa uprave. Formalno, osnovna prava mogu biti ograničena zakonom ili od strane izvršne vlasti na osnovu zakona. U radu su analizirani primjeri ovakvih situacija, sadržani u Zakonu o građenju savezne pokrajine Bayern (Bavarska) i Zakonu o ugostiteljstvu.

U završnom dijelu rada se proučava organizacija i funkcioniranje lokalne zajednice. Ustav garantira pravo općinama i gradovima na lokalnu samoupravu. Država je dužna putempravnih normi istima osigurati obavljanje vlastitih poslova u razumnom obimu i vlastite izvore prihoda. Zaštita samouprave se garantira putem Ustavnog suda. Svaka općina ima Vijeće koje se bira na mandat (period) od šest godina i u zavisnosti od broja stanovnika ima od 16 do 50 vijećnika i upravu. Gradonačelnik se bira nezavisno od Vijeća na mandat od šest godina. On predsjedava Vijećem i rukovodi organima uprave. Vijeće donosi lokalne propise, usvaja lokalni budžet, utvrđuje lokalne poreze, upravlja javnim objektima, donosi odluke o investicijama preko 5.000 eura. Ono je odgovorno i za izgradnju i održavanje lokalnih puteva, vodovoda, javni prijevoz, predškolsko i osnovno obrazovanje, kulturu i sport itd. Uprava provodi odluke Vijeća, provodi odluke načenika općine i gradonačelnika, samostalno realizira poslove u vrijednosti do 3.000 eura, vodi komunalne poslove, vodi evidenciju, izdaje lična dokumenta itd.

Sažetak pripremio
Dipl.upr.org.Amel Delić